Danas, nad gradom

 

Danas, nad gradom
umjesto galebova

čiope lete.

***

Nisu ponijele sol

ni sjećanje 

na ribare i brodove.

Poznaju samo brzinu,

neprekidni let,

i zrak koji zatreperi

kad ga dotakne krilo.

Slikaru

 

Danas ne moraš ništa stvoriti.
Samo sjedni.
Pogledaj papir.

U tvojoj glavi već žive boje koje nikad nitko nije vidio.
One su tihe, strpljive.
Ne traže remek-djelo.
One žele samo da im dopustiš da kapnu.

Jednu kap.

Kap plave za more koje nosi tvoje misli.
Kap zelene za povjetarac između stabala.
Kap crvene za ono što boli, ali još gori.
Kap žute, za cvijet koji uporno raste i kad nitko ne gleda.

Uzmi kist.
Ne zato što moraš, nego zato što možeš.
Neka papir upije tvoje misli.
Ne moraš znati što ćeš naslikati.
Samo započni.

Kišno nebo boje sirove svile

U presavijenoj niti bljesne dan,
klizi po brazdi tihe, sive tuge;
na razlivenom obzoru začudan -
miješa se svila sa suzama duge.

Pod prstima svijeta kaplje šapat,
bez oštrine, bez straha, bez sile,
kao da zemlja udiše prstohvat
mekoće kišnog daha sirove svile.