S druge strane prozora hladna kiša,
njišu se tanahne grane. Lišće sjaji
premda vjetar u valima nanj' juriša.
Na travu pada list po list. Izdisaji.
I dotičem staklo hladno i magli se,
crtam lice bez očiju. Samo usta
govore stihove p'jane za čemprese.
Odnekud glazba se čuje. Noći pusta!
Sonatina u g-duru, klavir svira
vrijeme za snove i priče. Prevrtljiv san
obećanje novo daje. Vrijeme mira.
Dok grane dotiču nebo, indigo svod
težak je prekrivač svega, a pratnja im
luna kroz oblak što viri. Od srebra brod.
***
I nestaješ u snu svome, bestjelesan.
© Sonja Smolec iz zbirke "Pričam ti..."
