Dotaknuti nebo

Samo u snovima se dotiče nebo,
tako nestvarno i meko kao svila;
gledam, sjaji, čudo! Rastopljeno srebro
finoćom paperja, mladog ptičjeg krila.

Ili… ili… poput rascvjetalog maka
latice podatne što lete na vjetru,
i svaka je od njih sasvim tiha, laka,
jedna drugu ljubi kao sestra sestru.

Nebo, daleko, stalno boje mijenja,
ne prihvaća niti jednu moju želju,
nudi mi snove, dugu i priviđenja
koja s kišom natapaju žednu zemlju.