Kroz zatvoren prozor, sasvim tiho,
mlako sivilo probija staklo,
drobi ga i smješta se poput umorne starice
Tišina šumi u glavi kao kiša,
dok tanahne grane breze,
(iznošena krinolina jeseni)
vise bezvoljno. Samo jedan list treperi.
Živi li za proljeće?
Misli prebiru slova, zbunjene slogove
sastavljaju u smislene riječi…
prsti zgrčeni nad tipkovnicom
sakupljaju i skladaju riječi neizgovorene.
U uglu sjećanja izvire toplina zagrljaja iz prošlosti.
I nema više.
Na kraju… točka.
Ostaviti tekst ili ga spaliti kao što su to učinili
U Farenheitu 451.
Cenzurirati ili uništiti… zauvijek.
Iz zbirke "Godina crnih ptica"
