Kutija s mirisom jorgovana - Djetinstvo na dlanu

 

Autobiografski roman od prvih sjećanja do završetka srednje škole s povremenim osvrtima na kasnije životno razdoblje.

Tekst sa zadnje korice:

Odrastala sam i uvijek se osjećala suvišnom, kao stvar koja se tu našla sasvim slučajno, nekom pogreškom pa sad ljudi ne znaju što bi s njom. Dijete sam najmlađeg sina mojih bake i djeda te time i sama najmlađa u obitelji. Uvijek mi se činilo da sam za nešto prikraćena, da su mi i prije mog rođenja nešto ukrali.

Ali, bila sam tu. Ja, sitna djevojčica, plavih radoznalih očiju, koje i dan danas, ovisno o raspoloženju, mijenjaju nijansu za razliku od moje svijetle puti koja je uvijek bila osjetljiva na sunce. Rasla sam i pronalazila se između njihovih briga, nedostatka novaca, psihičkih problema, svađa, selidbi, gradnje kuće. Novih selidbi...

Tražim li se još uvijek?

Sakupljam krhotine.

Naklada: Društvo za promicanje kulture "Kvaka", 2024.

Kratki osvrt: 

Mnogo "mjesta prepoznavanja", uspomena, od djetinjih do mladenaćkih. Živi, filmični opisi, sjajni kadrovi, vizusalizacija likovna, smisao za detalj.

Izrazito dinamična naracija, koja čovjeka "vuče" na slijedeći odlomak i stranicu. Portretiranje s puno literarnog iskustva: živi likovi i literarni junaci imaju osobnost koja se pamti.

Iskrenost koja osvaja.

Svjesnost o svojim granicama, samosvijest o posebnosti djeteta koje "vidi sve".

Umjetnost kao placebo, od malena.

Božica Jelušić, književnica.

Autorski primjerci mogu se naručiti putem emaila: ssmolec@gmail.com

Božica Jelušić | Sonja Smolec: Soba na kraju hodnika

ONE NJEŽNE GODINE

Sonja Smolec ugledna je i plodna autorica, koja pokriva nekoliko literarnih žanrova, ogledajući se u njima uspješno i s velikom profesionalnom odgovornošću. Budući da se pojavljuje i kao urednica tuđih knjiga, te kreatorica portala za književnost KVAKA, svjesna je da se od nje traži doza kritičnosti i kompetitivnosti, pa svaki njen naslov donosi nešto novo, osvježavajuće, u tematskom ili izražajnom smislu. S jedne strane, u tome joj pomaže njena spontanost i lakoća pripovijedanja, koja mora biti izvorna osobina i ne može se naučiti. S druge strane, osjećaj uživljenosti, razumijevanja i simpatije za mlade ljude, za njihove „nježne godine“, koji će joj omogućiti stvaranje živih i uvjerljivih likova u kategoriji romana za djecu, što je i prepoznato po broju njenih nagrada i privrženosti dječje publike.

Dakle, i u knjizi /rukopisu SOBA NA KRAJU HODNIKA čitatelj sreće pozitivnog, simpatičnog i emotivno razvijenog dječaka Davora, koji će ljeto provesti u malom gradu, s osebujnom tetom Slavicom, posvojiteljicom Davorove majke u njenom dalekom djetinjstvu. Davor je u formativnoj fazi kada doslovce preskače iz djetinjeg svijeta u složenu domenu obiteljskih, prijateljskih, ljubavnih i među generacijskih odnosa, gdje ništa nije jednostavno, harmonično, pa čak niti predvidljivo. Premda se ne upušta u precizne raščlambe, autorica dotiče temu razvoda, neslaganja naravi, disfunkcionalnih obitelji, u kojima djeca stoje kao „nijemi svjedoci“, rastrzana između potrebe za nježnošću oba roditelja i prisilnog opredjeljivanja za jednu stranu. Nikada ne čuju istinu do kraja, obilježeni su obiteljskim tajnama, ranjivi, nesigurni i u potrazi za vlastitim identitetom. U Davorovu slučaju, majka u pozadini sama „odrađuje“ svoju bitku, a dječak s distance donosi svoje zaključke i odluke.