Snatrim i gledam
šumu od bora,
u letu ptica već slutim kišu.
Dok udišem jod i sol iz mora,
cvjetovi marelice mirišu.
Tijelo osjeća
toplinu dana,
misli naviru pa potom minu.
U srcu mi nevidljiva rana,
zvuci se stapaju u tišinu.
Kad prve kapi
dotaknu grane,
niz iglice kliznu, lomljiv im put.
Zrak se pomakne i potom stane,
u travi maslačak, raskošan, žut.
