Anti - Ljubavna

Sa ruba trepavica

otkinula se

nova ljubavna pjesma.

Jecaj

S crkvenog tornja
otkinuo se zadnji dnevni zvon,
zazveketao poput novčića,
prosuo se preko krovova,
umnožio klizeći niz crijepove,
gubeći na jačini kao plač
i jecaj umornog i umirenog djeteta.

Jesenska, jedna od onih kad…

… nema više vretenaca ponad voda,

na livadama makovi tek su puko sjećanje.

Nema ni tragova nedavno otišlih roda,

u gnijezdima praznim bube, tiho vijećanje.

Najbolje želje pretvore se u usahli čičak,

poljima magle jesenske polagano se vuku…

U ogrlici oko vrata tek spomen-kamičak,

uzalud ruka moja traži utjehu, drugu ruku.

Želje su raspukli nar. Sjemenke crvene, sočne.

Uzalud. U ustima zapinje nezreli pomegranat.

Niz planinu sljevaju se vode bistre, moćne;

olovka doziva poeziju. Majstor je il' tek alat?

Mir, tišina, šetnja uz mirno i uzbibalo more.

Tu su prave i krive rime, i riječi što slobodno teku.

Zatvaram balkonska vrata, daleko još je do zore;

razgrćem uspomene, odlazim u postelju meku.

© Sonja Smolec 2022.  Iz zbirke Godina crnih ptica