Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade | Rezultati 12. Natječaja za književnu nagradu Zvonko

 

Krik

 

Horizont, duboko plavetnilo mora…
nebo se u meku svilu odijeva.
Gle! Zvijezde blijede, dolazi zora

Prividan to je mir, tek ruglo tišine.
Na žalu još treperi bijelo pero.
Krik! Nepoznata ptica hvata visine.
I uslijed te varke vatreni bolero…

U iščekivanju prividnoga mira,
povrh svih sjećanja i lažne bistrine
lađa je malena, lađa od papira.

Danas, nad gradom

 

Danas, nad gradom
umjesto galebova

čiope lete.

***

Nisu ponijele sol

ni sjećanje 

na ribare i brodove.

Poznaju samo brzinu,

neprekidni let,

i zrak koji zatreperi

kad ga dotakne krilo.