Budna
bez riječi
koje bi mogle stvoriti pjesmu,
u noćima kad me samoća proždire...
razgovaram s tminom.
I sam pokušaj da sanjam o ljubavi
pretvara se u čudo kojeg se bojim,
kao da u prsima raste cvijet
što se hrani mojim kostima,
dok u ogledalu moje oči govore
ono što ne želim čuti.
Koliko riječi mogu lagati?
Koliko puta mogu utišati misli?
Možda je bolje da ostanu u meni,
meke i sjetne kao uspavanka.
I sam pokušaj da sanjam o ljubavi
pretvara se u čudo kojeg se bojim,
kao da u prsima raste cvijet
što se hrani mojim kostima,
dok u ogledalu moje oči govore
ono što ne želim čuti.
Koliko riječi mogu lagati?
Koliko puta mogu utišati misli?
Možda je bolje da ostanu u meni,
meke i sjetne kao uspavanka.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.