ponedjeljak, 15. svibnja 2023.

Sonja Smolec: Trilogija „Predskazivač“ problematizira zlouporabu predviđanja budućnosti

 

Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar 

Prošle godine u intervjuu, ove godine uživo - Sonja Smolec stiže na Festival žanrova „Dvotočka“ sa svojom trilogijom „Predskazivač“, objavljenom 2019. godine Glavni lik „Predskazivača“ Marko koji počinje predskazivati buduće događaje godine 1917. nakon što je njegov otac Ivor uključen u projekt A.N.R.A.D., eksperimentalno liječenje Alzheimerove bolesti, od koje je obolio neposredno pred obranu doktorata.  

Sonja Smolec piše poeziju i prozu, osobito za mlade. Njezin je roman za mlade "Marama s bubamarama", nagrađen nagradom "Mato Lovrak" 2017. godine, a među ostalim objavila je i naslove "Prva klupa do prozora", "Moja sestra Sarah" te slikovnicu "Malena i Klepetan". Godine 2012. primila je nagradu iz ruke španjolske princeze Letizije, današnje kraljice, za svoju priču od 100 riječi, Night Howl, napisanu na engleskom. 

Sonja Smolec živi u Velikoj Gorici i uređuje vrlo čitani i utjecajni književni web časopis Kvaka, platformu za predstavljanje pisaca i pjesnika, s kojom surađuju brojni književnici i kritičari. Članica je Hrvatskog društva književnika i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade. Na festivalu žanrova „Dvotočka“ predstavit će se u nedjelju, 28. svibnja, u terminu sf romana. 

Sa Sonjom Smolec razgovaramo o njezinoj trilogiji i pisanju romana, o nagradi Artefakt koju je osvojila na festivalu znanstvene fantastike Rikon te o ostalim nagradama koje je dobivala i o Kvaki, web časopisu za književnost koji je jedan od medijskih sponzora festivala „Dvotočka“, od njegova osnivanja.  

Roman Predskazivač smješten je u nedavnu prošlost, u doba lock downa i potresa, a bavi se etičkim pitanjima genetskog inženjeringa. Odakle inspiracija za roman o dječaku koji „vidi“ budućnost?

Dječak koji vidi budućnost proizišao je iz mogućnosti manipulacije genima u liječenju jedne od vrlo teških oboljenja, uglavnom starijih osoba, Alzheimerove bolesti. Nažalost, dešava se i da mladi ljudi obole a liječenje je vrlo diskutabilno ili nemoguće.
Sama priča zahvaća mnoge medicinske, moralne i etičke aspekte znanosti. 

Predskazivanje budućnosti zanimljivo je manipulatorima i centrima moći, koji žele iskoristiti dječakovu moć za vlastite ciljeve. Zašto takva tema u romanu za mlade?

Da, u pravu ste, kao i svaki dugi izum kroz povijest, ovakve sposobnosti bi se itekako mogle zlorabiti u mnogim područjima. Zašto takva tema? Radnja cijelog romana nije bila sto posto unaprijed planirana i tema se tijekom pisanja jednostavno nametnula tako da se kroz radnju isprepliću znanstvena fantastika i čista fantastika. 

Ljudi su kroz povijest uvijek bili znatiželjni što bi bilo kad bi se moglo unaprijed znati što će se u bližoj ili daljnjoj budućnosti dogoditi. O tome se može mnogo razmišljati i raspravljati. 

Roman je vrlo opsežna trilogija. Koliko je dugo nastajao? Kako ste prikupljali podatke o znanstvenim istraživanjima?

Na romanu sam radila više od četiri godine. To nije ništa neobično jer nisam bila fokusirana samo na trilogiju. Za sva istraživanja trebala sam dosta vremena. Srećom, na Internetu se mogu pronaći mnogi podaci ako se zna što točno tražimo. Ja sam se fokusirala na objavljene znanstvene radove vezane za istraživanje mogućnosti liječenja Alzheimerove bolesti što me odvelo unazad pedesetak i više godina do imena znanstvenika koji su se već ranih šezdesetih, time bavili i na koji način.

Za mjesto radnje izabrali ste Zagreb i Samobor. Koje su prednosti, a koji nedostaci poznatih lokacija za sf romane?

Meni je normalno da u svojim romanima kao mjesto radnje koristim gradove u Hrvatskoj. U tome ne vidim ništa loše, naprotiv. Zašto da izmišljam mjesta ili koristim strana imena? Zašto da proučavam psihologiju i način života ljudi u drugim državama, jer, moramo priznati, što ide na štetu mnogim našim piscima koji tako pišu, da se izgube u nepoznavanju povijesti, politike, društvenog i socijalnog života povodeći se za light chick literaturom ili Hallmark filmovima. Znam da i takva literatura ima svoje čitatelje. Moji kriteriji, kao čitatelja i pisca su, ako želim kvalitetu i originalnost, daleko iznad toga. U ovoj trilogiji sam, radi potrebe radnje, osim Zagreba i Samobora koristila i neke druge države, prvenstveno Španjolsku. Naravno, koristila sam sve one elemente važne za priču koji su mi osobno poznati.

Osvojili ste nagradu Artefakt za najbolji sf roman na festivalu znanstvene fantastike Rikon 2021. godine i nagradu Mato Lovrak za roman „Marama s bubamarama“ 2018. Kakav su stimulans nagrade? Koliko su književne nagrade pridonijele Vašem izboru profesije književnice i urednice književnog portala?

Pišem od najranije mladosti. Negdje duboko u meni oduvijek je klijala želja da budem književnica. Nagrade su samo rezultat onoga što sam se trudila uspješno raditi. Rad na književnom portalu bio je jedan od sljedova mojih interesa.

Uređujete književni časopis Kvaka koji prati književna događanja, a jednom godišnje objavljujete priloge u tiskanom izdanju. Kakvi su daljnji planovi s Kvakom?

Vrlo je teško, s obzirom na takve turbulentne promjene, kako financijske, osobne, tako i znanstvene, išta planirati. Znamo da su, nažalost, mnogi časopisi koji su bili prisutni više desetaka godina, prestali sa svojim djelovanjem. Vrijeme će pokazati koliko ćemo dugo mi preživjeti. Izvor: Časopis "Kvaka"



Nema komentara:

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.