Cvijet u kostima

  

Budna
bez riječi
koje bi mogle stvoriti pjesmu,
u noćima kad me samoća proždire...

razgovaram s tminom.

I sam pokušaj da sanjam o ljubavi
pretvara se u čudo kojeg se bojim,
kao da u prsima raste cvijet
što se hrani mojim kostima,
dok u ogledalu moje oči govore
ono što ne želim čuti.

Koliko riječi mogu lagati?
Koliko puta mogu utišati misli?
Možda je bolje da ostanu u meni,
meke i sjetne kao uspavanka.