Noć. Jednaka kao i druge.
Drugačija od drugih.
Čuje se nečija veš mašina;
mnogi koriste jeftiniju struju.
Iz susjednog dvorišta ne čuje se pas.
I mačke su utihnule.
***
Zatvorenih očiju dozivam san.
Mekoća pokrivača koji miriše na proljeće obavija me
poput sigurnosti željenog zagrljaja voljene osobe.
Poput oblaka i nedovršene priče.
Otkucava ponoć samoće,
trenutak koji se ne broji, ne traje, a tu je.
Nismo ni u prošlosti ni u budućnosti,
više nije jučer, nije danas. Nije sutra.
Nestvaran.
Samo svemir otkucava.
U mraku se nazire zdjela. Isparavaju mirisi
kore klementine.
Uz gotovo nečujni tik tak
prikrada se jutro tek propupanom drveću;
mladim, mliječnim listovima breze,
potočnicama.
Naslućujem vjetar koji donosi i odnosi tjeskobu.
Odnosi migrenu.
Južinu zamjenjuje sjeverac.
______________________________________
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.