Sunce u svakom listu

Kad jesen prospe sve svoje boje,

kad krošnja cijela žuta zablista

od jutarnje rose, sunca mekog,

zrake klize od lista do lista.

Iz svake pore svjetlost im viri,

zlatovez kao ostatak ljeta,

utkana pjesma bez riječi, slova,

već odavno ocvalog cvijeta.

U zraku miris otpalog lišća,

na nebu magla, najava zime,

niz stazu korak odlazi tiho,

tuga me mori; poznato ime.

© Sonja Smolec iz zbirke: Godina crnih ptica