Zakon prirode

Dok gledam nebo ponad glave,

tamo gdje treperave zvijezde

na postelji od svile indigo plave

u svemirskim se maglama gnijezde,

kroz misli mi prolaze vremena

kad su i slijepi dizali oči,

molitvom da se riješe bremena

da zbace teret besanih noći.

Zauvijek sve je ostalo isto,

na tlu su ostali, tlo ih hrani

kada kiši, kad je bistro, čisto,

il' oblaci lijeni, razigrani,

nicale su šume i trave rasle,

ptice letjele, gmizali crvi,

na poljima životinje pasle,

a čovjek mislio, Ja sam prvi!

Pale su tuče, narasle vode,

munje su stigle, vatra iz pakla,

uništiše ruke dar prirode,

kaplju suze, biserje od stakla.

Nebo će uvijek mijenjati boje,

zemljom će drugi hodati ljudi,

priroda ne dijeli moje-tvoje,

al' ima svoj zakon, zna da sudi.